U ime oca (Od Vatikana do Irana)

Da u državi imamo barem pola milijuna homofoba i ortodoksnih katolika - to još nismo znali. Ali svaki dan naučimo nešto novo i svaki smo dan "pametniji". Crkvenjačka se većina našla ugrožena od seksualne manjine te shvaća ravnopravnost na posve bizaran način. Inspirirani crkvenom demagogijom i klerofašizmom, sebe su postavili ravnopravnijim od "ravnopravnih" i gorljivo se zauzeli za osobni (tradicionalni) ekskluzivitet i "moralno dobro". To žele zacementirati u Ustavu. Neka samo nama bude dobro, neka nam djeca odrastaju u "zdravom" okruženju (premda se država raspada, brod tone, ljudi gladni, a crkvena je vertikala sve samo ne zdrava, tj. više je pedofilna i moralno-horizontalna). Kao da u Hrvatskoj nema realnih problema, kao da postoje samo dvije brige - a to su istospolni brakovi i seksualni odgoj u školama od 45 minuta unutar 4 ili 6 godina. Prvo treba pospremiti (pomesti) lezbe i pedere, a sve ostalo ćemo već nekako. Oni su prvi na listi.

Sliči to na ono vrijeme kad su žene tek dobivale pravo da budu ljudi, ili još više na ono vrijeme kada su Židovi nosili Davidovu zvijezdu na reveru, ili na doba aparthejda, kad crnci nisu smjeli pitu vodu iz iste česme ili se voziti u istom autobusu s bijelcima. No, za naše je ksenofobe i "vjernike", koji s Bogom veze nemaju, to festival (hrvatske) demokracije - kao da se radi o promjeni naziva ulice Mile Budaka, Žrtava fašizma, Aleje velikana, maršala Tita ili generala Tuđmana.

Foto: Duško Marušić / Pixsell

Ponekad čovjek poželi propasti u zemlju od srama zbog činjenice da s takvim ograničenim umovima živi u istoj državi, tj. da dijelimo isti prostor. Vjerojatno vam se dogodilo ovih dana da vas ta zadojena i prebalava djeca ili (još vjerojatnije) militantne babe vuku za rukav i agitiraju za vaš potpis, kao da se radi o izgradnji doma za nemoćne ili dječjeg vrtića. Čovjek se zapita - Je li netolerancija spram netolerancije također - netolerancija? Je li takvo fašističko ponašanje potrebno tolerirati ili treba pokazati zube? Tko će zapravo "gorjeti u paklu", oni koji se krše u ono mjesto (a da su izvan crkvenih krugova) ili oni koji stoje za štandom s ukradenim logotipom, agitiraju za crkvu i tlače slabije od sebe te djeluju protiv Boga koji je bezrezervno prigrlio slabe, nemoćne, zapostavljene, progonjene, obilježene...? Možda se i oni pucaju u to isto mjesto, ali kako se radi o instituciji svetog braka te muškarcu i ženi - tome se valjda gleda kroz prste. 

Ni činjenica da su 40-milijunska, katolička Španjolska i 60-milijunska Francuska (a čine petinu ili barem osminu Europe) odobrile sklapanje istospolnih brakova i dale homoseksualcima osnovna ljudska prava - našim crkvenjačkim "zanesenjacima" ne znači mnogo. Nije ih to poljuljalo u zagriženosti. Španjolska je otišla na "krivi put". Uzeo ih je vrag. Mi smo, izgleda, veći pape od pape i veći katolici od katolika. Kao da će ti "pravovjerni" katolici izvrnuti stvari naglavačke i vratiti zemlji dostojanstvo i obraz, reći popu pop, a bobu bob. Doživjet će sudbinu kao i aparthejd. Svanut će i taj dan, premda će još puno vode proteći ispod mosta.

Budi moj vuk, bit ću ti janje

Desničari su Rijekom prošili trač da nam (mileni) premijer ševi renomiranu riječku pjevačicu. Daj Bože da je to istina jer bi barem neka korist bila od njega, a sigurno bi bio i manje nervozan.

A nervoze više nema u developerskim krugovima. Hrvatska je na dubrovačkom referendumu pala kao zrela kruška i sada više ništa ne stoji pred bagerima. Sagradićemo novi i lepši Dubrovnik - kliktao je Vučurević iz Trebinja pred dva desetljeća. Danas njegove riječi odzvanjaju kao riječi Vidovitog Milana. Referendum je prošao, 84% se izjasnilo protiv. Ali Hrvatska nije prošla. Ona je pala na koljena i samo se čeka odrubljivanje glave. Investitori su slavili - jer je država učinila sve da smulja raju.

Za NATO nas nitko nije ništa pitao. To je "kao" bilo pretrivijalno pitanje da bi netko na takve polemike trošio vrijeme. Ruku na srce, naš narod voli vojne saveze i sile pa bi, siguran sam, na referendumu to dobilo zeleno svjetlo. A možda su se političke elite zabrinule da to možda ipak ne bi trebalo propitivati na referendumu, da glup narod ne zaokruži "pogrješan" odgovor.

Za EU se (referendum) morao malo prekrajati zakon po Šeksovoj direktivi. Opet bi vrag mogao doći po svoje. Vodila se isključivo PRO kampanja državnim novcem, a "debatiralo se" jedino u ilegali, tek reda radi, u posve opskurnom ambijentu Zagrebačkog plesnog centra u Ilici 10. Sve u režiji GONG-a, s donacijom EU-a i daleko od kamera, tek sa jalovim prijenosom preko neta, što je valjda moglo pratiti 0,3% Hrvata. Hloverka i Togonal su na HRT-u, u završnoj večeri te parodije, trljali ruke i u eteru zbrajali glasove mrtvaca (birački popis još nije bio nimalo sređen). 33 su %, prema ministrici Pusić i dr. vladinim diletantima, bili needucirani, neinformirani, zabludjeli smušenjaci i jalnuški diletanti, desničari i neobrazovani.

Dubrovački su referendum u startu potkopali. Nije ovo Švicarska - da narod odlučuje. I lijevi i desni znali su kako mačku stati na rep i tako sad slijedi TKO JE JAMIO, JAMIO JE. Sve ovo do sad bila je dječja igra, moj Ljubo (Ćesić - Rojs). BOLJE GROB, NEGO ROB - ne vrijedi više. Još malo, u dragoj nam zemlji, neće ostati kamen na kamenu. Gušit ćemo se u betonu, smogu (TE Plomin) i smeću. Janjci su se vrtili, pekla se i teletina. Ima se i zašto. Ovce su i dalje ovce. Jedino je premijer (p)ostao jebač. Ljubi me, moja divlja zvijer, mili moj, snažni buldožer.