Da u državi imamo barem pola milijuna homofoba i ortodoksnih katolika - to još nismo znali. Ali svaki dan naučimo nešto novo i svaki smo dan "pametniji". Crkvenjačka se većina našla ugrožena od seksualne manjine te shvaća ravnopravnost na posve bizaran način. Inspirirani crkvenom demagogijom i klerofašizmom, sebe su postavili ravnopravnijim od "ravnopravnih" i gorljivo se zauzeli za osobni (tradicionalni) ekskluzivitet i "moralno dobro". To žele zacementirati u Ustavu. Neka samo nama bude dobro, neka nam djeca odrastaju u "zdravom" okruženju (premda se država raspada, brod tone, ljudi gladni, a crkvena je vertikala sve samo ne zdrava, tj. više je pedofilna i moralno-horizontalna). Kao da u Hrvatskoj nema realnih problema, kao da postoje samo dvije brige - a to su istospolni brakovi i seksualni odgoj u školama od 45 minuta unutar 4 ili 6 godina. Prvo treba pospremiti (pomesti) lezbe i pedere, a sve ostalo ćemo već nekako. Oni su prvi na listi.
Sliči to na ono vrijeme kad su žene tek dobivale pravo da budu ljudi, ili još više na ono vrijeme kada su Židovi nosili Davidovu zvijezdu na reveru, ili na doba aparthejda, kad crnci nisu smjeli pitu vodu iz iste česme ili se voziti u istom autobusu s bijelcima. No, za naše je ksenofobe i "vjernike", koji s Bogom veze nemaju, to festival (hrvatske) demokracije - kao da se radi o promjeni naziva ulice Mile Budaka, Žrtava fašizma, Aleje velikana, maršala Tita ili generala Tuđmana.
Foto: Duško Marušić / Pixsell
Ponekad čovjek poželi propasti u zemlju od srama zbog činjenice da s takvim ograničenim umovima živi u istoj državi, tj. da dijelimo isti prostor. Vjerojatno vam se dogodilo ovih dana da vas ta zadojena i prebalava djeca ili (još vjerojatnije) militantne babe vuku za rukav i agitiraju za vaš potpis, kao da se radi o izgradnji doma za nemoćne ili dječjeg vrtića. Čovjek se zapita - Je li netolerancija spram netolerancije također - netolerancija? Je li takvo fašističko ponašanje potrebno tolerirati ili treba pokazati zube? Tko će zapravo "gorjeti u paklu", oni koji se krše u ono mjesto (a da su izvan crkvenih krugova) ili oni koji stoje za štandom s ukradenim logotipom, agitiraju za crkvu i tlače slabije od sebe te djeluju protiv Boga koji je bezrezervno prigrlio slabe, nemoćne, zapostavljene, progonjene, obilježene...? Možda se i oni pucaju u to isto mjesto, ali kako se radi o instituciji svetog braka te muškarcu i ženi - tome se valjda gleda kroz prste.
Ni činjenica da su 40-milijunska, katolička Španjolska i 60-milijunska Francuska (a čine petinu ili barem osminu Europe) odobrile sklapanje istospolnih brakova i dale homoseksualcima osnovna ljudska prava - našim crkvenjačkim "zanesenjacima" ne znači mnogo. Nije ih to poljuljalo u zagriženosti. Španjolska je otišla na "krivi put". Uzeo ih je vrag. Mi smo, izgleda, veći pape od pape i veći katolici od katolika. Kao da će ti "pravovjerni" katolici izvrnuti stvari naglavačke i vratiti zemlji dostojanstvo i obraz, reći popu pop, a bobu bob. Doživjet će sudbinu kao i aparthejd. Svanut će i taj dan, premda će još puno vode proteći ispod mosta.
Nema komentara:
Objavi komentar