Milijardu je puta bivša premijerka ponovila svoju mantru gdje god se pojavila. Još nespremna na zlo koje ju je zadesilo. Zaista ne prestaje pričati ovih dana. Nikako se naviknuti na situaciju da su je vlastiti, sustranački vojnici očerupali kao staru kokoš i da će ju sada, na toj HDZ-ovskoj inkviziciji - skuhati u loncu. Dubravka Šuica tu je došla kao svojevrsni bujon, kao Xena, Princeza ratnica, u tom križarskom pohodu za punokrvni, tvrdolinijski HDZ i vlastitu poziciju bliže pojilu, na liniji svehrvatskog iskona i novog-starog preporoda. A preporoditelj govori, ali ne u Saboru, gdje šuti. Šuica je nabacila kez, kao da nju neće pokupiti ta ista brezova metla, kao staru šampitu kad za to dođe vrijeme i ustoliče se novi velmože.
Kosor se toliko držala Tuđmana, njegove moralne vertikale, lika i djela, te toliko opjevane ikone, bila je pravovjerni kositreni vojnik. Stajala je čvrsto i ponosno, da bi joj sada neki novi barakaši bacali paštete pod noge - i to ne one Gavrilovićeve. Nikako to nije u redu. Završila je pregovore i pisala naliv-perom u Bruxellesu. Nosila je svaki dan drugi broš. Sijala je kao Venera. Obamu je tražila autogram. Potpisala je otpis jedne šećerane, kvote za mlijeko, eutanaziju brodogradilišta, smrt za razvoj vinarske industrije i nove nasade vinove loze, teritorijalne ustupke Sloveniji, milijardu eura Italiji u ribama iz nesuđenog ZERP-a i još mnoge druge ljepote koje donosi članstvo u EU na bugarski način.
Bila je modno usklađena s Borutom i mislila je da je bila velika igračica. Morala je potjerati Sanadera, koji je potjerao Ivića Pašalića i ustoličila Karamarka bez da je željela. Sada bi još vladala, opijena tim zvjezdanim političkim trenutkom, nedovoljno svjesna da je HDZ-ovska konstelacija toliko izmiksana da u njoj više ne može naći ni posao spremačice. Optužena je za sve loše što se HDZ-u dogodilo - za gubitak izbora, odnarođivanje, detuđmanizaciju, zapuštenost stranke i rasipnost u broševima... I to sve od novopridošlog gazde iz obavještajnog podzemlja kojemu je bila primorana uručiti iskaznicu. Već tada je znala da joj se (politički) loše piše, ali protiv "viših sila" i loše konstelacije se jednostavno ne može.
I sada sav trud uzalud. Vjerni vojnik je ostao bez vojske i naoružanja. Može još jedino sipati rečenice. Jer HDZ je takva stranka - za mljevenje, za politički "faširano meso". I opet imaju iznimno antipatičnog prvog čovjeka. Koliko god se pretvarali i trudili biti desničarsko-klerikalno-kvazi-nacionalistički stup i sklop, toliko će ih još dugo pratiti stigma svega nekršćanskog; autoritarnog vođe sa 100 bogatih obitelji, pljačkaške privatizacijske politike, despotizma, razaranja hrvatskog društva i uništavanja gospodarstva. Kamo sreće kad bi u Hrvatskoj bilo boljih od njih. Želim u to vjerovati, ali me stvarnost iz dana u dan razuvjerava.
Priča se da je 15ak milijardi eura izmuzeno iz države otišlo u privatne džepove u 20ak godina (čitaj: opljačkano), a bolnice nam izgledaju kao u Sovjetskom Savezu. Imamo Hrvatsku! To jest - njene posmrtne ostatke.
Nema komentara:
Objavi komentar