ponedjeljak, 8. travnja 2013.

Kad mrtvi glasuju - pusti nek im leut svira

















Foto: Zelena akcija


Svaki put kad se sjetim države Hrvatske na pamet mi padne Pervanova Večernja škola i njegova
"sinkronizacija" filma "Ime ruže" sa Seanom Conneryjem u glavnoj ulozi. Tamo je netko s nekih drvenih kola iz (srednjovjekovnog) mraka mahao rukom, pozdravljajući "Demokratija, demokratija!" Ni danas mi ta scena ne ide iz glave.

Ova je "demokratija" prava sprdnja (i tragikomedija) u odnosu na to što bi "demokratija" (kao) trebala biti. Dobio bih čir na želucu kad bih secirao sve što je trulo na tom demokratskom kadaveru od zemlje. Spomenut ću samo političku (ustoličenu) mafiju, ribe koje su nam iznad glave, šaroliko društvo širokog spektra i jednakih interesa, koje od nas prave perifernu koloniju najnižeg nivoa. Apartmanizacija necesse est.  Vivere non est necesse. Prenamjena poljoprivrednog u građevinsko zemljište postala je toliko poznata deviza da je sada u rangu s ringe-ringe-raja.

Navodno smo bili jedina zemlja na svijetu koja je donijela Zakon o igralištima za golf, ali mu je nakon 3 godine ipak "istekao rok uporabe".

A golf ljube svi, počevši od senjora Barossa, izraelskih investitora, političke hobotnice, snobističkih turista do Crkve i klera. Nisu li baš fratri uvalili maslinike i vinograde iz Dajle - za par milijuna eura - golfašima? Nije toliko važno što samostan propada i nema ga više, posjed se smanjuje, porečko-pulska biskupija pred provalijom, što ex-papa kroji pravdu mimo države i što Osimski sporazumi lete u zrak... Interesantnije bi bilo čuti gdje su nestale pare od golf-terena! Zar su otišle sirotinji?

Sva se golf igrališta imaju nakalemiti na jadranski krš. A to je "idealan" kraj za zaljevanje i košnju trave. Obiluje i vodom. Posebno ako se na njega usmjere hidrocentrale.   

I taman kad se sve posloži, pa i Crkva kaže - amen - eto opet (nevladine) stoke sitnog zuba. "SRĐ JE GRAD JE SRĐ". Strašno liči na "TRST JE NAŠ" i "TUĐE NEĆEMO, SVOJE NE DAMO". Horvatinčićev poučak je najbolji pokazatelj kako završavaju oni koji se bacaju pod bagere i oni kojima se zazidavaju stanovi za "uopće privatno dobro". Devastaciji i uzurpaciji prostora u ovakvoj "demokratiji" - jednostavno nema protuotrova. Kao cc-muhe, pobrao bi ih Horvatinčićev ili Čačićev bager. I prije nego se ustoličio, Radimir je već znao kako miševima stati na rep i mahnuti rukom.

Devastacija prostora, nevladine udruge, ekolozi, arhitekti - sve to slistiš kao partiju pokera u kojoj unaprijed znaš i ulog i dobitnika. 240 elitnih vila i jedan hotel na visoravni Srđ + HE Ombla za navodnjavanje preveliki je zalogaj da bi se netko obazirao ili slušao stoku sitnog zuba (tzv. demos). Velike su tu karte u igri i igra se do zadnjeg mrtvog štakora. TO JE NAMA NAŠA BORBA DALA! Navodnjavanje na +40'C, pesticidi i podzemna hidrolektrana za 1% proizvodnje električne energije.

I dok mi razvijamo ovisničko-uslužno mono-gospodarstvo, gasimo brodogradilišta i trpimo otimanje privatnog i društvenog vlasništva, Nijemci proizvode - i brodove (između ostalog). Kod nas je, na miniranom zemljištu na Srđu netko brao ljekovito bilje pa se usput uknjižio u vlasništvo. Prodalo se lokalnim planerima, da bi se zatim preprodalo investitoru i na kraju prostor i eko-sustav poravnao sa zemljom. Jednodušno su se na toj mutnoj i kriminalnoj raboti (protivnoj ljudskom dostojanstvu) uhljebile sve dubrovačke beskičmene, pljačkaške političke para-strukture. Sišu kao pijavice, otvaraju usta kao ribe.

I tu dolazimo do "referenduma", vrhunca manipulacije stokom sitnog zuba. Naša se prava i slobode svode na zaokruživanje listića i biranje stoke krupnog zuba. Referendum imamo samo onda kad nam ga daju ili serviraju, a to je jednom u 20 godina. Kao da je važno koja je stoka na vlasti. U sjeni hladovine, sedma vijest u Dnevniku bijaše to da nam se konačno skrčio popis birača - gle čuda - za 763.814 otpisanih. Nije li Nataša Srdoč (Adriatic institut) do neki dan pisala žalbe i graktala da imamo 900.000 mrtvih duša pa ju nitko nije slušao?

No, kad se malo pribereš, nakon pozitivnog šoka, shvatiš da su zapravo nogirali dijasporu (410.000), ali i otpuhali 350.000 domaćih desaparesidosa. Budimo realni, to sigurno nije konačna brojka fantomskih (ne)birača. Arsen Bauk nam jedino nije rekao za koga je ta vojska nepostojećih mrtvaca glasovala na prošlim izborima i prošlom referendumu. Ti (sada otpisani) mrtvaci predstavljaju 20% mase današnjeg popisa. Nije baš malo imati petinu lažnih. Ako je na referendum o EU izašlo 43,5% birača (a kad otpišemo i 900.000 lažnih duša - i puno manje), na tu komediju od europskih izbora izaći će 5 - 15% onih s pravom glasa. To se zove - "demokratija".

Nema komentara:

Objavi komentar