Porečki teran
črni su se grozdi do zemlje skalali
puni slatke škrobi, sunca, paučine
trgali smo skupa, kantali, zobali
dok se ni ukaza srp od misečine
a sad stavi uho na driveno tilo
ćeš čut ča nan grojze brbočka u hladu
dok u bačvi kuha, čut ćeš je bilo
u žilah od trsa, dragu mantinjadu
trajna nina nena; ni ih ča su loze
na grudi krvavoj i na suroj groti -
aj, pijmo ga, brajne, do sudnjeg dana!
neka zavajk sviti na sve mile foze
tu pod ovin negon kad se zemlja spoti
kapljica porečkega starega terana!
Daniel Načinović, Istra, Hrvatska
Sudnji je dan, izgleda, stigao puno prije vremena. Gotovo je tragično kako srljamo u propast i avanturu kao guske. Gole guzice marširamo u "otmjeno" društvo koje o nama (s pravom) misli i govori sve najgore. Društvo koje ni sâmo nije nimalo idealno. Nadamo se najboljem, a znamo da dobro biti neće - jer recept je bugarski. Mi jednostavno nismo ni Poljska ni Estonija. Mi smo "puno bolje" organizirani nered i - ne zaboravimo - stoka sitnog zuba, nasamarena, izigrana, prevarena, opljačkana... Usput, u Estoniji, osim što nema atraktivnih nekretnina ni zemljišta, valjda ni ječam ne raste.
Minijaturna nam je Slovenija uzela ono što gospodarska kriza, unutrašnjopolitička pljačka i nesposobnost nisu stigli. Pare iz banke (Ljubljanske), plin iz Jadrana, isključivi gospodarski pojas, komad mora, granicu s Italijom, granicu na Dragonji i Žumberku, tone živaca i mjesece natezanja oko raznih stvari (uključujući i maltretiranje na granici), prometne koridore, dio prometa riječke luke, pare od turista za vinjete, itd. Maznuli su i ono što nitko nije ni primijetio svo ovo vrijeme - dio kulturnog identiteta. O njemu skrbimo iznimno kilavo. Ukrali su teran i u apsurdu bespuća briselskih, birokratskih zbiljnosti (u)lovili u mutnom. I ne treba ih kriviti. Mi smo im sâmi to dopustili.
Ništa nas više iz Slovenije (ili od rasapa hrvatske države) ne može iznenaditi ili začuditi. Uvijek može biti gore. Obrana nacionalnih interesa je danas u Hrvatskoj nepostojeća stvar. Nema tog polja na kojem Hrvatska može zabilježiti pozitivan učinak. Čak se i sportaši kao Jakov Fak odriču države i nacije - i to gle čuda - u korist zlog patuljka, Slovenije. Nakon 1. srpnja, u plusu bi jedino mogli biti troškovi života i cijene.
Od rijetkih stvari koje Slovenci nisu uspjeli jamiti tek su tri psa (tzv. hrvatske autohtone pasmine). I dok smo se mi bavili pretvorbom i privatizacijom, prenamjenom poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, suživotom, povratkom i reintegracijom... a kasnije pompozno najavljivanom "borbom protiv korupcije i kriminala" - Slovenija je za to vrijeme bavila brendiranjem.
Što se terana tiče, naši su politički diletanti tek sad primijetili zlo koje se dogodilo 2004. Zlo koje će se vinarskoj industriji dogoditi - tek slijedi. Ne samo da nismo brendirali što smo morali, da nam drugi ne dokinu ono malo biznisa što je ostalo i kulturno nasljeđe, nego smo još ispotpisivali (pristali na) krajnje nepovoljne kvote za šećer i mlijeko, koje ne dostaju ni za domaće potrebe. Osim toga, naši su diletanti pristali i na zabranu sadnje novih vinograda i time otpili granu na kojoj sjedimo. Kao uspjeh nam se predstavlja brendiranje "pekmeza" i pravo na obnovu starih vinograda. S maslinama još nije posve sigurno gdje smo. Znamo tek da je "maslina neobrana", da većina domaćih "proizvođača" uvozi maslinovo ulje iz Italije i Španjolske (okrenite malo boce i provjerite sâmi).
Ne samo da nismo proglasili Isključivi gospodarski pojas (IGP) na Jadranu, nego smo Italiji dozvolili izlov ribe u vrijednosti barem mlijardu eura godišnje (s naše strane). Na dobrom smo putu da nestane malih ribara, a Bruxelles nam propisuje koje alate ćemo koristi (kao i mnogo drugih stvari uostalom). Brodogradnju smo uništili (i ono malo što je od nje ostalo), e da bi postali trećerazredna kolonija najnižeg nivoa.
Popijte tu zadnju kapljicu prošeka ili portugisca. Nazdravite toj sjajnoj "europskoj" perspektivi u kojoj ćemo činiti manje od 1% stanovništva i još beznačajni postotak ekonomske (ne)moći. Tko zna bez čega još ostanemo do početka srpnja. Jedno je sigurno - ostat ćemo praznih džepova.
I da stvar bude gora - nijedna naša umna glava nije se javila u obranu nacionalnog identiteta ili kulturnog nasljeđa. Nitko nije rekao ni "A" u obranu terana, osim interesnih skupina (proizvođača) kojih se to direktno tiče. Naši će "intelektualci" graknuti protiv Kreše Miška i pseudo-znanosti (emisije "Na rubu znanosti"), potpisivati peticije da ga se ukloni s ekrana, organizirati lov na vještice. To samo dokazuje da smo mentalno još mnogo svjetlosnih godina daleko od prave civilizacije.
Nema komentara:
Objavi komentar