Perspektiva

Političko-društveni trenutak me nakratko ponovo bacio na već zaboravljeni Balkan. Nisam mu sklon. Ne znači mi ništa. Ne doživljavam ga. Stran mi je koliko Armenija i Moldova zajedno. Ništa me ne veže uz njega. Ne razumijem ga i ne poznajem. I ono što znam, bolje da ne znam. Sjetim ga se tek svake prestupne. I ako ikakve koristi imamo od ovog EU-ropstva jest da smo se prividno i psihološki riješili tog utega. Jest da s te strane opet urla Šešelj i da ima nabrijanih "vojvoda" u Srbiji kao da su osamdesete ili devedesete, ali nekako ta histerija ima sve manji domet.

S druge strane, u mentalnoj i ekonomskoj provaliji zvanoj Hrvatska još nije svanulo, a kad će - ne zna se. Iz nje je pobjeglo sve pametno, koliko-toliko obrazovano, mlado i sposobno. Ostali su starci, dugovi i bolesti. Ni u 25 godina nismo uspjeli ustoličiti normalnog cara. Hrvati imaju velik prag izdržljivosti, međutim, ovdje sad već ni morfij i marihuana ne pomažu. U tom bolesnom vrtlogu kovitlaju se dva glavna elitistička i kriminalna bloka koja jedva da se i po čemu razlikuju. Kao hijene, oglodali su sve do zadnje kosti. Zemlja nalikuje na tornadom, tsunamijem i napalmom poharani Vijetnam. Kao da je kuga iz XVI. stoljeća prošetala još jednom. I dok su jedni generacijski i pupčano vezani uz tajne službe i bivši sustav, drugi guraju folklorno-čobanski kvazi-nacionalizam, rasizam i primitivizam. I jedni i drugi vuku zemlju nepovratno na dno te štite tekovine vlastitog kriminala, nepotizma i korupcije. I tako u krug već barem 3-4 desetljeća. Poražavajuće i žalosno.

Zato mi je pao na pamet najbolji srbijanski izvozni proizvod - S.A.R.S. i njihova poezija. Primjenjiva je i na naš trenutak.

mozak pored kompa i nezdrava klopa
za slabiće uvek svuda jeftinoga dopa
za uporne auto, al' je skupa čorba
dvajs kinti tiket je, vaskrsao Sloba

Evropa nas čeka, frižider k'o apoteka
ima leba i kečapa, može mirno da se spava
na TV-u tenis, u gaćama pauk
iz Pazara original Levi's, sloboda je bauk

obrali smo bostan jer - rodila je njiva
do guše u govnima, al' se ipak pliva
bez plate i penzije, isto k'o i s njima
živimo od muzike, samo da se svira

fudbal je na ulici, kamen je stativa
i pivo iz dragstora da bude nam gotiva
u društvu uvek lakše je kad probleme imaš
trudiću se da mi bude bolja perspektiva

stvarnost nam je crno-bela, a budućnost siva
svima nam je, svima, siva perspektiva
perspektiva nam je jeftina cigara
perspektiva, perspektiva, iz dragstora piva

Žarulja i guske u magli

Nadam se da ste dobro pripremili za Europsku Uniju. Hrvati su se oduvijek znali pripremiti za zlo koje se valjalo u različitim epohama - bilo da je trebalo sakriti ili zapaliti žito, nabaviti, sakriti ili prokrijumčariti oružje, napraviti zalihe za crne dane, pobjeći u šumu ili navrh brda, ili jednostavno - emigrirati. Činili su to naši stari barem tijekom posljednjih 500 godina, još od provale Turaka, vjerojatno i mnogo ranije. Pred turskom su sabljom emigrirali u najegzotičnije predjele Europe. Neki su pobjegli preko Jadrana u središnju Italiju, drugi u južnu Moravsku i Donju Austriju, treći u Mađarsku. U doba gladi i svjetskih ratova bježalo se u Ameriku, Australiju, Argentinu, Čile i Novi Zeland. Pred komunizmom se bježalo na iste adrese te u Njemačku, Austriju, Švicarsku, Švedsku, Nizozemsku, Kanadu...

Danas se opet bježi na sve strane i ne bez razloga. Sad se još manje bira pa je ponekad krajnja destinacija još više egzotična. Prolazi sve, glavno da se pobjegne od kuće. U zemlji ostaju stari i otpisani, oni koji ne mogu mrdnuti i oni koji još nekim čudom imaju posao.

Nadam se da ste barem (ako ništa drugo) za ovu kugu koja nadolazi (a zove se EU) napravili dobru zalihu žarulja od 100, 75, 60 i 40W jer zelenkasto svjetlo koje titra i zuji i koje u sebi sadrži živu, a navodno emitira fenol, naftalen i stiren - postaje obavezno. Možda nije "nadzor" (surveillance) kako tvrdi David Icke, ali sigurno nije kamilica. Možda ćemo još neko vrijeme "stare" žarulje moći krijumčariti iz Bosne.

I dok smo u noći "velikog praska" konačno dočekali "san" o bijegu s Balkana i predaji suvereniteta u ruke novom apsolutizmu (ovaj put - briselskom) - još nismo ni kročili u EU, a već smo, kao država, završili na stupu srama - kao zemlja-slučaj. Politička kamarila ne da izručiti starog udbaškog ****** koji je žario i palio zapadnom Europom, s one strane željezne zavjese. Rade to pod lažnom i licemjernom izlikom "skrbi za branitelje". Traži ga Njemačka - očito s razlogom.

Hrvatska je izložena riziku izolacije unutar nove nam matice (federacije) i mogućim sankcijama, koje će proizvesti ljigavi i nesposobni hrvatski političari, a plaćati sirotinja koja je ostala kod kuće. Kad se radi o mutnim rabotama i zaštiti vlastite guzice, svojih igrača ili jataka, naši su političari ekspresno brzi. Čak smo zbog dotičnog udbaša donijeli i famozni zakon, tzv. "Lex Perković". Bit će zanimljivo vidjeti kako će se taj igrokaz odvijati i kako će moćna Njemačka i birokratski Bruxelles disciplinirati divlji jugoistok. Usput, sve su glasnija nagađanja kako bi Perković mogao izdati tajne koje ga povezuju s prvim hrvatskim predsjednikom, F. Tuđmanom i ratnim ministrom obrane G. Šuškom, čiji je Perković bio pomoćnik. Bilo je to vrijeme u kojem je Perković organizirao i vodio tajnu službu nove hrvatske države.

Ušli smo u uniju koja je sve samo ne ravnopravna i koja sve više liči na švedski stol, s kojeg grabi tko što stigne, a najmanje tu ima proklamiranih, tzv. univerzalnih, plemenitih, europskih ciljeva, namjera i htijenja. Jedni imaju slobodu kretanja i zapošljavanja u unutar unije, drugi nemaju, treći ne moraju uvesti euro, četvrti ne mogu u Schengen, peti mogu minirati Schengen kad im se prohtije, šesti mogu masovno kupovati nekretnine u zemlji nečlanici i nekoliko godina prije nego ta uđe u uniju, sedmi ne moraju vratiti nekretnine koje su otuđili, a osmi i deveti mogu proizvoditi vino pod imenom koje zabranjuju desetom da ga koristi jer se deseti nije na vrijeme umiješao u igru, itd. Veliko je to sranje koje ćemo kusati godinama. Vidjet ćemo što će iz pravnog menija hrvatska moći prezalogajiti i koliko će nas koštati Perković i Lex Perković, i politički i financijski. Opet ćemo utrpati gaće, dok obraz nikad nismo ni imali.

U ponedjeljak smo ušli u Europsku Uniju zbog koje se morao mijenjati zakon o referendumu da bi uopće mogao biti proguran. Prave demokratske rasprave oko tog pitanja nije bilo ni u tragovima. EU je duboko podijeljen (između bogatih i siromašnih) i u velikim problemima. Neki predlažu razlaz, a neki Sjedinjene Europske Države. Podijeljena je i Hrvatska - svaki treći građanin je protiv EU. U Uniji glavnu riječ vode dvije ili tri države. Od ulaska Hrvatke profitirat će opet Njemačka i njene tvrtke. Mnoge hrvatske će propasti, a mi ćemo kod Nijemaca moći rintati "kod kuće", ne više nužno u samoj Njemačkoj. Brodogradnja je žrtvovana, na redu su građevinski i energetski sektor. Ovog će ljeta ukrajinski i ruski turisti trebati vize pa će biti i negativnog utjecaja na turizam.

Očekuju nas i veliki troškovi za državni proračun koje nosi članstvo, preko 550 milijuna € godišnje koje apsolutno nemamo, dok je novac, koji bi se u teoriji mogao stvoriti ovdje, tek znanstvena fantastika, tj. "na vrbi svirala". Ne bi bilo nemoguće da nas zapljusne i val poskupljenja. Osim što ćemo izgubiti prihod od carina, naši će proizvodi na Balkanu poskupjeti i biti manje konkurentni. Iz svega rečenog nije nemoguće zaključiti da će Hrvatska biti razvlaštena i do kraja lišena i opljačkana profitnog kapitala te biti natovarena novim dugovima e da bi i doslovce postali kolonija u kojoj stvarnu vlast imaju strane financijske institucije i korporacije. Dobrodošli!

U ime oca (Od Vatikana do Irana)

Da u državi imamo barem pola milijuna homofoba i ortodoksnih katolika - to još nismo znali. Ali svaki dan naučimo nešto novo i svaki smo dan "pametniji". Crkvenjačka se većina našla ugrožena od seksualne manjine te shvaća ravnopravnost na posve bizaran način. Inspirirani crkvenom demagogijom i klerofašizmom, sebe su postavili ravnopravnijim od "ravnopravnih" i gorljivo se zauzeli za osobni (tradicionalni) ekskluzivitet i "moralno dobro". To žele zacementirati u Ustavu. Neka samo nama bude dobro, neka nam djeca odrastaju u "zdravom" okruženju (premda se država raspada, brod tone, ljudi gladni, a crkvena je vertikala sve samo ne zdrava, tj. više je pedofilna i moralno-horizontalna). Kao da u Hrvatskoj nema realnih problema, kao da postoje samo dvije brige - a to su istospolni brakovi i seksualni odgoj u školama od 45 minuta unutar 4 ili 6 godina. Prvo treba pospremiti (pomesti) lezbe i pedere, a sve ostalo ćemo već nekako. Oni su prvi na listi.

Sliči to na ono vrijeme kad su žene tek dobivale pravo da budu ljudi, ili još više na ono vrijeme kada su Židovi nosili Davidovu zvijezdu na reveru, ili na doba aparthejda, kad crnci nisu smjeli pitu vodu iz iste česme ili se voziti u istom autobusu s bijelcima. No, za naše je ksenofobe i "vjernike", koji s Bogom veze nemaju, to festival (hrvatske) demokracije - kao da se radi o promjeni naziva ulice Mile Budaka, Žrtava fašizma, Aleje velikana, maršala Tita ili generala Tuđmana.

Foto: Duško Marušić / Pixsell

Ponekad čovjek poželi propasti u zemlju od srama zbog činjenice da s takvim ograničenim umovima živi u istoj državi, tj. da dijelimo isti prostor. Vjerojatno vam se dogodilo ovih dana da vas ta zadojena i prebalava djeca ili (još vjerojatnije) militantne babe vuku za rukav i agitiraju za vaš potpis, kao da se radi o izgradnji doma za nemoćne ili dječjeg vrtića. Čovjek se zapita - Je li netolerancija spram netolerancije također - netolerancija? Je li takvo fašističko ponašanje potrebno tolerirati ili treba pokazati zube? Tko će zapravo "gorjeti u paklu", oni koji se krše u ono mjesto (a da su izvan crkvenih krugova) ili oni koji stoje za štandom s ukradenim logotipom, agitiraju za crkvu i tlače slabije od sebe te djeluju protiv Boga koji je bezrezervno prigrlio slabe, nemoćne, zapostavljene, progonjene, obilježene...? Možda se i oni pucaju u to isto mjesto, ali kako se radi o instituciji svetog braka te muškarcu i ženi - tome se valjda gleda kroz prste. 

Ni činjenica da su 40-milijunska, katolička Španjolska i 60-milijunska Francuska (a čine petinu ili barem osminu Europe) odobrile sklapanje istospolnih brakova i dale homoseksualcima osnovna ljudska prava - našim crkvenjačkim "zanesenjacima" ne znači mnogo. Nije ih to poljuljalo u zagriženosti. Španjolska je otišla na "krivi put". Uzeo ih je vrag. Mi smo, izgleda, veći pape od pape i veći katolici od katolika. Kao da će ti "pravovjerni" katolici izvrnuti stvari naglavačke i vratiti zemlji dostojanstvo i obraz, reći popu pop, a bobu bob. Doživjet će sudbinu kao i aparthejd. Svanut će i taj dan, premda će još puno vode proteći ispod mosta.

Budi moj vuk, bit ću ti janje

Desničari su Rijekom prošili trač da nam (mileni) premijer ševi renomiranu riječku pjevačicu. Daj Bože da je to istina jer bi barem neka korist bila od njega, a sigurno bi bio i manje nervozan.

A nervoze više nema u developerskim krugovima. Hrvatska je na dubrovačkom referendumu pala kao zrela kruška i sada više ništa ne stoji pred bagerima. Sagradićemo novi i lepši Dubrovnik - kliktao je Vučurević iz Trebinja pred dva desetljeća. Danas njegove riječi odzvanjaju kao riječi Vidovitog Milana. Referendum je prošao, 84% se izjasnilo protiv. Ali Hrvatska nije prošla. Ona je pala na koljena i samo se čeka odrubljivanje glave. Investitori su slavili - jer je država učinila sve da smulja raju.

Za NATO nas nitko nije ništa pitao. To je "kao" bilo pretrivijalno pitanje da bi netko na takve polemike trošio vrijeme. Ruku na srce, naš narod voli vojne saveze i sile pa bi, siguran sam, na referendumu to dobilo zeleno svjetlo. A možda su se političke elite zabrinule da to možda ipak ne bi trebalo propitivati na referendumu, da glup narod ne zaokruži "pogrješan" odgovor.

Za EU se (referendum) morao malo prekrajati zakon po Šeksovoj direktivi. Opet bi vrag mogao doći po svoje. Vodila se isključivo PRO kampanja državnim novcem, a "debatiralo se" jedino u ilegali, tek reda radi, u posve opskurnom ambijentu Zagrebačkog plesnog centra u Ilici 10. Sve u režiji GONG-a, s donacijom EU-a i daleko od kamera, tek sa jalovim prijenosom preko neta, što je valjda moglo pratiti 0,3% Hrvata. Hloverka i Togonal su na HRT-u, u završnoj večeri te parodije, trljali ruke i u eteru zbrajali glasove mrtvaca (birački popis još nije bio nimalo sređen). 33 su %, prema ministrici Pusić i dr. vladinim diletantima, bili needucirani, neinformirani, zabludjeli smušenjaci i jalnuški diletanti, desničari i neobrazovani.

Dubrovački su referendum u startu potkopali. Nije ovo Švicarska - da narod odlučuje. I lijevi i desni znali su kako mačku stati na rep i tako sad slijedi TKO JE JAMIO, JAMIO JE. Sve ovo do sad bila je dječja igra, moj Ljubo (Ćesić - Rojs). BOLJE GROB, NEGO ROB - ne vrijedi više. Još malo, u dragoj nam zemlji, neće ostati kamen na kamenu. Gušit ćemo se u betonu, smogu (TE Plomin) i smeću. Janjci su se vrtili, pekla se i teletina. Ima se i zašto. Ovce su i dalje ovce. Jedino je premijer (p)ostao jebač. Ljubi me, moja divlja zvijer, mili moj, snažni buldožer.

Trn u Mišku

Posve je nevjerojatno na kojem je stupnju "razvoja" Lijepa nam država. Pored onih koji su posljednjih godina nabavili kanadsku vizu, kupili zrakoplovnu kartu i netragom nestali preko oceana u nadi da će svoj život potrošiti smislenije nego oni koji će tavoriti u bespućima hrvatske zbiljnosti - postoje u našoj zemlji i oni koji su ostali. Možda bi bilo bolje da su i oni otišli.

Tu intelektualnu kremu koja je ostala ovdje tapkati u mraku (sve redom učene glave) ništa nije zasmetalo ovih desetljeća. Tuđmanizam, privatizacija, nepotizam, korupcija, cenzura, klijentelizam, diskriminacija, rasizam, bijeda, beznađe, pljačka, nezaposlenost, raslojavanje, odumiranje, propadanje, uništavanje, pohlepa, laži, licemjerje, bahatost, klerikalni talibanizam, dužničko ropstvo, lihvarenje, izrabljivanje, obespravljenost, izolacija, devastiranje, nasilje, preotimanje, neodgovornost, diletantizam, nebriga... Ništa od toga. Njih je zasmetao Krešo Mišak - voditelj HRT-ove emisije "Na rubu znanosti" i njegovi NLO-i! Obrazloženje jest da Mišak promiče pseudo-znanost, kao da taj HRT nije godinama promicao puno gore i opasnije stvari. Gdje su tada bili? Nije ih smetalo to da je HRT lakrdija i lutka na koncu te leglo političkog inženjeringa i cenzure.

T'ga za prošek, teran i mlado vino portugizac

Porečki teran

črni su se grozdi do zemlje skalali
puni slatke škrobi, sunca, paučine
trgali smo skupa, kantali, zobali
dok se ni ukaza srp od misečine

a sad stavi uho na driveno tilo
ćeš čut ča nan grojze brbočka u hladu
dok u bačvi kuha, čut ćeš je bilo
u žilah od trsa, dragu mantinjadu

trajna nina nena; ni ih ča su loze
na grudi krvavoj i na suroj groti -
aj, pijmo ga, brajne, do sudnjeg dana!

neka zavajk sviti na sve mile foze
tu pod ovin negon kad se zemlja spoti
kapljica porečkega starega terana!

Daniel Načinović, Istra, Hrvatska


Sudnji je dan, izgleda, stigao puno prije vremena. Gotovo je tragično kako srljamo u propast i avanturu kao guske. Gole guzice marširamo u "otmjeno" društvo koje o nama (s pravom) misli i govori sve najgore. Društvo koje ni sâmo nije nimalo idealno. Nadamo se najboljem, a znamo da dobro biti neće - jer recept je bugarski. Mi jednostavno nismo ni Poljska ni Estonija. Mi smo "puno bolje" organizirani nered i - ne zaboravimo - stoka sitnog zuba, nasamarena, izigrana, prevarena, opljačkana... Usput, u Estoniji, osim što nema atraktivnih nekretnina ni zemljišta, valjda ni ječam ne raste.

Minijaturna nam je Slovenija uzela ono što gospodarska kriza, unutrašnjopolitička pljačka i nesposobnost nisu stigli. Pare iz banke (Ljubljanske), plin iz Jadrana, isključivi gospodarski pojas, komad mora, granicu s Italijom, granicu na Dragonji i Žumberku, tone živaca i mjesece natezanja oko raznih stvari (uključujući i maltretiranje na granici), prometne koridore, dio prometa riječke luke, pare od turista za vinjete, itd. Maznuli su i ono što nitko nije ni primijetio svo ovo vrijeme - dio kulturnog identiteta. O njemu skrbimo iznimno kilavo. Ukrali su teran i u apsurdu bespuća briselskih, birokratskih zbiljnosti (u)lovili u mutnom. I ne treba ih kriviti. Mi smo im sâmi to dopustili.

Ništa nas više iz Slovenije (ili od rasapa hrvatske države) ne može iznenaditi ili začuditi. Uvijek može biti gore. Obrana nacionalnih interesa je danas u Hrvatskoj nepostojeća stvar. Nema tog polja na kojem Hrvatska može zabilježiti pozitivan učinak. Čak se i sportaši kao Jakov Fak odriču države i nacije - i to gle čuda - u korist zlog patuljka, Slovenije. Nakon 1. srpnja, u plusu bi jedino mogli biti troškovi života i cijene.

Od rijetkih stvari koje Slovenci nisu uspjeli jamiti tek su tri psa (tzv. hrvatske autohtone pasmine). I dok smo se mi bavili pretvorbom i privatizacijom, prenamjenom poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, suživotom, povratkom i reintegracijom... a kasnije pompozno najavljivanom "borbom protiv korupcije i kriminala" - Slovenija je za to vrijeme bavila brendiranjem.

Što se terana tiče, naši su politički diletanti tek sad primijetili zlo koje se dogodilo 2004. Zlo koje će se vinarskoj industriji dogoditi - tek slijedi. Ne samo da nismo brendirali što smo morali, da nam drugi ne dokinu ono malo biznisa što je ostalo i kulturno nasljeđe, nego smo još ispotpisivali (pristali na) krajnje nepovoljne kvote za šećer i mlijeko, koje ne dostaju ni za domaće potrebe. Osim toga, naši su diletanti pristali i na zabranu sadnje novih vinograda i time otpili granu na kojoj sjedimo. Kao uspjeh nam se predstavlja brendiranje "pekmeza" i pravo na obnovu starih vinograda. S maslinama još nije posve sigurno gdje smo. Znamo tek da je "maslina neobrana", da većina domaćih "proizvođača" uvozi maslinovo ulje iz Italije i Španjolske (okrenite malo boce i provjerite sâmi).

Ne samo da nismo proglasili Isključivi gospodarski pojas (IGP) na Jadranu, nego smo Italiji dozvolili izlov ribe u vrijednosti barem mlijardu eura godišnje (s naše strane). Na dobrom smo putu da nestane malih ribara, a Bruxelles nam propisuje koje alate ćemo koristi (kao i mnogo drugih stvari uostalom). Brodogradnju smo uništili (i ono malo što je od nje ostalo), e da bi postali trećerazredna kolonija najnižeg nivoa.

Popijte tu zadnju kapljicu prošeka ili portugisca. Nazdravite toj sjajnoj "europskoj" perspektivi u kojoj ćemo činiti manje od 1% stanovništva i još beznačajni postotak ekonomske (ne)moći. Tko zna bez čega još ostanemo do početka srpnja. Jedno je sigurno - ostat ćemo praznih džepova.

I da stvar bude gora - nijedna naša umna glava nije se javila u obranu nacionalnog identiteta ili kulturnog nasljeđa. Nitko nije rekao ni "A" u obranu terana, osim interesnih skupina (proizvođača) kojih se to direktno tiče. Naši će "intelektualci" graknuti protiv Kreše Miška i pseudo-znanosti (emisije "Na rubu znanosti"), potpisivati peticije da ga se ukloni s ekrana, organizirati lov na vještice. To samo dokazuje da smo mentalno još mnogo svjetlosnih godina daleko od prave civilizacije.

Prva ruža hrvatska (Srebro zlatnog sjaja)

Na stražnja vrata ušla, na prva izašla. Mi mi fa so so fa mi re do do re mi mi re re. Re re mi do re mi fa mi do re mi fa mi re do re so. Mi mi fa so so fa mi re do do re mi mi re re.

Taman kad sam se ponadao da ćemo u velikom stilu ući u Europsku Uniju i konačno u nečemu biti najbolji, zlato nam je izmaklo za dlaku. Točnije za 0,75 ili 1,2%, ovisno o tome kako se gleda. Predviđao sam da će izlasnost na Europskim izborima biti 15%, ali su me domoljubi iznevjerili i premašili tu brojku za skoro čitavih 6% (20,84%). Time smo ugrabili europsko srebro u gađenju spram Europe, eurokracije i vlastite političke kamarile. Prvaci su Slovaci koji su briljirali sa 19,64% 2009. godine. Ako gledamo prema postotku važećih i neotuđenih listića, onda nam je zlato izmaklo za milimetar. Slovačkih je birača bilo 19,03%, a hrvatskih 19,78%. Litva je uzela broncu sa 20,43%.

Sve su tri zemlje postkomunističke. Sve tri iz propalih federacija. Sve tri podjednako velike, tj. zanemarivo male i s jednom bitnom razlikom. Litva i Slovačka već 9 su godina članice EU i koriste razvojne fondove. Slovačka je središte automobilske industrije i uvela je euro. Litvi ne ide baš blistavo, ali je bolje nego u Sovjetskom Savezu. Jedino je kod nas gore nego što je bilo. Zajednička nam je potpuna rezigniranost prema Europskom parlamentu, koji je kao i sve EU-institucije - rupa bez dna u pogledu rasipanja novca. Sve tri zemlje zajedno imaju trećinu glasova (37) koju u Parlamentu ima Njemačka (99). No, nije to razlog apstinencije. Maltežani biraju 3 zastupnika, ali ih je na izbore izašlo 78,8%.

Milanović srlja iz pizdarije u pizdariju, iz Špička u Bukovinu. Stvarno nije normalan. Odvajanje europskih od lokalnih izbora samo je šlag na hrvatsku kriminalnu političku tortu. Spalili su nepotrebno brdo love (90ak milijuna) i izgubili te (ničim izazvani) potpuno reinkarnirali HDZ, digli ga iz pepela. Što bi rekao Franjo Tuđman - "uskrisili" ga. Imamo HDZ! I to zahvaljujući Milanoviću. A mislili smo da je "game over". Baš kao što je Severina mogla zahvaliti Šukeru na vraćanju iz mrtvih, tako je kanadska "pendrekuša" (kako joj u Hrvatskoj od milja tepaju) uljudno zahvalila premijeru na 64.758 glasova ili 8,73% svih važećih. Zanemarimo li nacionalističke ispade, ona danas govori mnogo suvislije od premijera. No, zanemarimo li nacionalističke ispade, možda od Ruže Tomašić i neće puno ostati. Ako ništa drugo, ona je sigurno zaslužila svoj stolac u EU-parlamentu i plaću od 9.000 (±1.000)€. Sa Šuicom, Piculom, i gospođom Jakovinom - birano društvo, nema što. Falit će jedino Ingrid, i to mac.

Šteta da je parlament tako daleko od Bruxellesa. S njih 12, bit će još skuplji, veći, nepotrebniji i besmisleniji. Puno bi se gladnih usta nahranilo na račun europskih parazita koji sišu sve više. Ali to je nama naša borba dala ;) i to je tek početak.

Kad mrtvi glasuju - pusti nek im leut svira

Foto: Zelena akcija


Svaki put kad se sjetim države Hrvatske na pamet mi padne Pervanova Večernja škola i njegova
"sinkronizacija" filma "Ime ruže" sa Seanom Conneryjem u glavnoj ulozi. Tamo je netko s nekih drvenih kola iz (srednjovjekovnog) mraka mahao rukom, pozdravljajući "Demokratija, demokratija!" Ni danas mi ta scena ne ide iz glave.

Ova je "demokratija" prava sprdnja (i tragikomedija) u odnosu na to što bi "demokratija" (kao) trebala biti. Dobio bih čir na želucu kad bih secirao sve što je trulo na tom demokratskom kadaveru od zemlje. Spomenut ću samo političku (ustoličenu) mafiju, ribe koje su nam iznad glave, šaroliko društvo širokog spektra i jednakih interesa, koje od nas prave perifernu koloniju najnižeg nivoa. Apartmanizacija necesse est.  Vivere non est necesse. Prenamjena poljoprivrednog u građevinsko zemljište postala je toliko poznata deviza da je sada u rangu s ringe-ringe-raja.

Navodno smo bili jedina zemlja na svijetu koja je donijela Zakon o igralištima za golf, ali mu je nakon 3 godine ipak "istekao rok uporabe".

A golf ljube svi, počevši od senjora Barossa, izraelskih investitora, političke hobotnice, snobističkih turista do Crkve i klera. Nisu li baš fratri uvalili maslinike i vinograde iz Dajle - za par milijuna eura - golfašima? Nije toliko važno što samostan propada i nema ga više, posjed se smanjuje, porečko-pulska biskupija pred provalijom, što ex-papa kroji pravdu mimo države i što Osimski sporazumi lete u zrak... Interesantnije bi bilo čuti gdje su nestale pare od golf-terena! Zar su otišle sirotinji?

Sva se golf igrališta imaju nakalemiti na jadranski krš. A to je "idealan" kraj za zaljevanje i košnju trave. Obiluje i vodom. Posebno ako se na njega usmjere hidrocentrale.   

I taman kad se sve posloži, pa i Crkva kaže - amen - eto opet (nevladine) stoke sitnog zuba. "SRĐ JE GRAD JE SRĐ". Strašno liči na "TRST JE NAŠ" i "TUĐE NEĆEMO, SVOJE NE DAMO". Horvatinčićev poučak je najbolji pokazatelj kako završavaju oni koji se bacaju pod bagere i oni kojima se zazidavaju stanovi za "uopće privatno dobro". Devastaciji i uzurpaciji prostora u ovakvoj "demokratiji" - jednostavno nema protuotrova. Kao cc-muhe, pobrao bi ih Horvatinčićev ili Čačićev bager. I prije nego se ustoličio, Radimir je već znao kako miševima stati na rep i mahnuti rukom.

Devastacija prostora, nevladine udruge, ekolozi, arhitekti - sve to slistiš kao partiju pokera u kojoj unaprijed znaš i ulog i dobitnika. 240 elitnih vila i jedan hotel na visoravni Srđ + HE Ombla za navodnjavanje preveliki je zalogaj da bi se netko obazirao ili slušao stoku sitnog zuba (tzv. demos). Velike su tu karte u igri i igra se do zadnjeg mrtvog štakora. TO JE NAMA NAŠA BORBA DALA! Navodnjavanje na +40'C, pesticidi i podzemna hidrolektrana za 1% proizvodnje električne energije.

I dok mi razvijamo ovisničko-uslužno mono-gospodarstvo, gasimo brodogradilišta i trpimo otimanje privatnog i društvenog vlasništva, Nijemci proizvode - i brodove (između ostalog). Kod nas je, na miniranom zemljištu na Srđu netko brao ljekovito bilje pa se usput uknjižio u vlasništvo. Prodalo se lokalnim planerima, da bi se zatim preprodalo investitoru i na kraju prostor i eko-sustav poravnao sa zemljom. Jednodušno su se na toj mutnoj i kriminalnoj raboti (protivnoj ljudskom dostojanstvu) uhljebile sve dubrovačke beskičmene, pljačkaške političke para-strukture. Sišu kao pijavice, otvaraju usta kao ribe.

I tu dolazimo do "referenduma", vrhunca manipulacije stokom sitnog zuba. Naša se prava i slobode svode na zaokruživanje listića i biranje stoke krupnog zuba. Referendum imamo samo onda kad nam ga daju ili serviraju, a to je jednom u 20 godina. Kao da je važno koja je stoka na vlasti. U sjeni hladovine, sedma vijest u Dnevniku bijaše to da nam se konačno skrčio popis birača - gle čuda - za 763.814 otpisanih. Nije li Nataša Srdoč (Adriatic institut) do neki dan pisala žalbe i graktala da imamo 900.000 mrtvih duša pa ju nitko nije slušao?

No, kad se malo pribereš, nakon pozitivnog šoka, shvatiš da su zapravo nogirali dijasporu (410.000), ali i otpuhali 350.000 domaćih desaparesidosa. Budimo realni, to sigurno nije konačna brojka fantomskih (ne)birača. Arsen Bauk nam jedino nije rekao za koga je ta vojska nepostojećih mrtvaca glasovala na prošlim izborima i prošlom referendumu. Ti (sada otpisani) mrtvaci predstavljaju 20% mase današnjeg popisa. Nije baš malo imati petinu lažnih. Ako je na referendum o EU izašlo 43,5% birača (a kad otpišemo i 900.000 lažnih duša - i puno manje), na tu komediju od europskih izbora izaći će 5 - 15% onih s pravom glasa. To se zove - "demokratija".

Hommage otpadu, tribute reciklaži

Svemu jednom dođe kraj. Sedam je godina zaista dugo. A bijaše to prava socijalna bajka, jedina dobra stvar u Hrvatskoj u posljednja 2 desetljeća mimo kruha i igara za napaćenu raju, jedna od rijetkih dobrih stvari koja se veže uz (srećom zaboravljena) imena poput npr. Marine Matulović - Dropulić.

2005/06 uvjeravali su nas da tu nema greške. Stvar je provjerena, nije topla voda, tj. hrvatski eksperiment i dobro je uhodana praksa na Starom kontinentu, posebno na sjeveru i zapadu. Zbrajali su se milijuni prikupljenih boca koji bi inače završili na Karepovcima i Jakuševcima.

0,50 kn po praznoj i odbačenoj boci - no more. Tako barem najavljuju gospodari našeg ultimativnog svršetka, tj. Mörder und Falschspieler naših sudbina i života. Nešto što funkcionira u Skandinaviji nipošto ne može i ne smije funkcionirati u Hrvatskoj. Jer u zemlji koja se iz petnih žila trudi boriti protiv korupcije, problem nisu lopovi i mafijaši, nego bijednici, ružni i smrdljivi beskućnici neugodni oku i nosu. Jer u Hrvatskoj baš sve gomila gubitke. Problem nisu proizvođači bućkuriša i otpada ili trgovci, nego raja koja prvo plaća i vraća te boce te pljuje lovu za zbrinjavanje komunalnog otpada i raja koja gnjura u istom. Kod nas nema matematike koja bi gomilala pozitivni konto, osim ako se ne radi o kriminalu, lihvarenju i deranju kože onih koji crnče za minimalac, za 1.500 kn ili za maglu (ne primaju ni lipe) da bi onima koji se valjaju u milijunima - bilo još bolje. I taj postulat je bio i ostao stup i moralna vertikala hrvatskog društva novijeg doba. Odlaskom generala T, idejnog začetnika zaštite bagre na račun guljenja kože stoci sitnog zuba, baš se ništa po tom pitanju nije promijenilo. Samo je gore.

Nastala je rupa koja je do pred godinu dana zjapila u formi od 750 milijuna kuna u Fondu za energetsku učinkovitost i ne-znam-što-još. Što mislite gdje je taj novac nestao? I tko će sada dobiti po kičmi? Logično, onaj koji nema ni za buđav lebac. Tako hrvatski, tako stvarno - i na kraju krajeva - tako očekivano. Tko je jamio, jamio je. Tko je od praznih boca kupio kekse i podmirio račun za vodu - neka šuti do groba i sakrije se u kontejner. A ni grob ni kontejner nisu daleko. Gadno je kad je u kontejneru samo glava, a noge vire. Ružna je to slika za jednu malu zemlju za veliki odmor (ili veliki deponij), raj na zemlji gdje su anđeli mafijaši, lopine, politička i druga bagra, gdje je pravna država dekor za EU birokraciju i vladajuće elite.

Džaba vam novci, moji sinovci, džaba vam bilo dobre volje. I pogledi čvrsti, i lepljivi prsti, ja ipak varam malo bolje - tako ide jedna stara vojvođanska pjesma.

Nakratko smo se riješili boca po parkovima, plažama i uz cestu. Smanjili smo pritisak na odlagališta koja se desetljećima samo zatrpavaju. Uvalili smo sirotinji koju lipu u džep da ipak ne krepa posve gladna, kao najljepši san iz kojeg se jednom ipak treba probuditi. Budući da je gotovo sve gore nego što je bilo prije (zdravstvo, školstvo, industrijska proizvodnja, rasprodaja nacionalnog i prirodnog bogatstva, mogućnost zapošljavanja, uvjeti rada i stanovanja, segregacija i klasne razlike, osiromašenje, nepovoljno ekonomsko okruženje, zagađenje okoliša, promjena klime, itd...) - vrijeme je da i to zadnje svjetlo utrnemo. Ako ne umremo od antimona i ftalata iz plastičnih boca, onda ćemo sigurno od vlastitog smeća koje dnevno proizvodimo. Bez 0,50 kn u džepu, ubrzat ćemo proces. Možda više ne bude ni za zrak i vodu.

Ovce u toru na Crni petak

Završilo je baš onako kako je i bilo prognozirano (vidi predhodni post). Kosor je dobila veličanstvenu pedalu. U komentarima ispod vijesti možete čitati rečenice poput: "Naguzili su je pošteno!" Kroz bespuća HDZ-ovskog crnila, drukčije i ne može. Crnilo kao u hobotnice. A i Kosorici je danas Crni petak.

Ne prestajem se diviti lucidnosti hrvatskog puka koji nerijetko blista u komentarima. Prenosim vam dio komentara kojeg je na "index.hr"-u ostavio čitatelj pod nadimkom "anthi.krist". Kaže on da se HDZ "redizajnira". Ako bi se npr. u glavi poigrali njihovim kadrovima i pokušali skrojiti nekakvu, bilo kakvu stranku od 200.000 (i u porastu) članova, tako da možemo odbaciti koga želimo - mogla bi se stvoriti nekakva strančica (konzervativna, tehnokratska) koja bi ličila na nezavisnu listu. Svi koji bi preostali imali bi međusobno različita mišljenja. Iz tog razloga, spomenuti čitatelj, smatra da bi se HDZ trebao "dezintegrirati". Kaže, nažalost, vjerojatno neće - jer većinu veže "kriminal i pljačka" iz proteklih godina. "Boje se ostati sami jer su onda pojedinačno na udaru pravosuđa. Ovako se drže u krugu kao ovce. Svi se prave kolektivno gluhi i slijepi i čekaju amnestiju".

"Sada su žrtvovali još jednu ovcu, kao balvan pod noge dok bježiš. Ako je Jadranka imalo pametna, a znamo da osvetoljubiva jest, sad bi se trebala obratiti (i nagoditi) s USKOK-om! Da može u CV dodati nakon Potpisala sporazum i - U borbi protiv korupcije rasformirala HDZ.
HDZ, HD, H, ..."

Niti 18 mjeseci nakon što mu je Kosor uručila iskaznicu (partijsku knjižicu, ulaznicu), na današnji Crni petak Karamarko joj uručuje "izlaznicu". Bilo je časno živjeti s Titom ;)

Glavu na panj i dolje s njom

Foto: CROPIX

Milijardu je puta bivša premijerka ponovila svoju mantru gdje god se pojavila. Još nespremna na zlo koje ju je zadesilo. Zaista ne prestaje pričati ovih dana. Nikako se naviknuti na situaciju da su je vlastiti, sustranački vojnici očerupali kao staru kokoš i da će ju sada, na toj HDZ-ovskoj inkviziciji - skuhati u loncu. Dubravka Šuica tu je došla kao svojevrsni bujon, kao Xena, Princeza ratnica, u tom križarskom pohodu za punokrvni, tvrdolinijski HDZ i vlastitu poziciju bliže pojilu, na liniji svehrvatskog iskona i novog-starog preporoda. A preporoditelj govori, ali ne u Saboru, gdje šuti. Šuica je nabacila kez, kao da nju neće pokupiti ta ista brezova metla, kao staru šampitu kad za to dođe vrijeme i ustoliče se novi velmože.

Kosor se toliko držala Tuđmana, njegove moralne vertikale, lika i djela, te toliko opjevane ikone, bila je pravovjerni kositreni vojnik. Stajala je čvrsto i ponosno, da bi joj sada neki novi barakaši bacali paštete pod noge - i to ne one Gavrilovićeve. Nikako to nije u redu. Završila je pregovore i pisala naliv-perom u Bruxellesu. Nosila je svaki dan drugi broš. Sijala je kao Venera. Obamu je tražila autogram. Potpisala je otpis jedne šećerane, kvote za mlijeko, eutanaziju brodogradilišta, smrt za razvoj vinarske industrije i nove nasade vinove loze, teritorijalne ustupke Sloveniji, milijardu eura Italiji u ribama iz nesuđenog ZERP-a i još mnoge druge ljepote koje donosi članstvo u EU na bugarski način.

Bila je modno usklađena s Borutom i mislila je da je bila velika igračica. Morala je potjerati Sanadera, koji je potjerao Ivića Pašalića i ustoličila Karamarka bez da je željela. Sada bi još vladala, opijena tim zvjezdanim političkim trenutkom, nedovoljno svjesna da je HDZ-ovska konstelacija toliko izmiksana da u njoj više ne može naći ni posao spremačice. Optužena je za sve loše što se HDZ-u dogodilo - za gubitak izbora, odnarođivanje, detuđmanizaciju, zapuštenost stranke i rasipnost u broševima... I to sve od novopridošlog gazde iz obavještajnog podzemlja kojemu je bila primorana uručiti iskaznicu. Već tada je znala da joj se (politički) loše piše, ali protiv "viših sila" i loše konstelacije se jednostavno ne može.

Foto: Željko Tutnjević

I sada sav trud uzalud. Vjerni vojnik je ostao bez vojske i naoružanja. Može još jedino sipati rečenice. Jer HDZ je takva stranka - za mljevenje, za politički "faširano meso". I opet imaju iznimno antipatičnog prvog čovjeka. Koliko god se pretvarali i trudili biti desničarsko-klerikalno-kvazi-nacionalistički stup i sklop, toliko će ih još dugo pratiti stigma svega nekršćanskog; autoritarnog vođe sa 100 bogatih obitelji, pljačkaške privatizacijske politike, despotizma, razaranja hrvatskog društva i uništavanja gospodarstva. Kamo sreće kad bi u Hrvatskoj bilo boljih od njih. Želim u to vjerovati, ali me stvarnost iz dana u dan razuvjerava.

Priča se da je 15ak milijardi eura izmuzeno iz države otišlo u privatne džepove u 20ak godina (čitaj: opljačkano), a bolnice nam izgledaju kao u Sovjetskom Savezu. Imamo Hrvatsku! To jest - njene posmrtne ostatke.

People Must Trust Us

Svi su ovih dana čuli maestralan govor Ingrid Antičević Marinović, zastupnice-promatračice, u Europskom parlamentu iz redova SDP-a. Ovakva se bruka rijetko vidi. Njen slučaj je pravi indikator kako stvari funkcioniraju u Hrvatskoj i po kojem se načelu odabiru ljudi na ključnim položajima u politici i društvu. Posve je neshvatljivo da obrazovana osoba, koja za svoje statiranje u EU-parlamentu dobiva tisuće eura mjesečno, nema elementarno znanje barem jednog stranog jezika te ne razumije svu sramotu koju nanosi sebi, svojoj stranci i državi koju predstavlja.

Ingrid Antičević Marinović postala je protekli tjedan glavna protagonistica hrvatskog teatra apsurda i opći predmet izrugivanja internetskih masa. Ovo je istovremeno bolno tužno i urnebesno smiješno. Treba pogledati još jednom. U samo 5 dana, na samo 2 identična videa, prikupila je preko pola milijuna klikova i po tome je vjerojatno "bolja" od čelističkog dua Šulić-Hauser i time je trenutno najbolji hrvatski izvozni proizvod. I to nije sve, u maniri najvećih hitova Zdravka Mamića ("Mučko đubre") - višestruko je uglazbljena! Učinila je ono što nijednom političaru nije pošlo za rukom - pokrenula je Hrvatsku.

Simboličan je i zaključak ove ultimativne kataklizme i grandioznog neznanja. Ničim izazvana, Antičević Marinović taknula je u hrvatsku Ahilovu petu, točku u kojoj se hrvatsko društvo raspada kao da je napravljeno od sadre (gipsa) ili zrnca pustinjskih silikata. Kada bi se danas okrenuo taj proces u suprotnom smjeru, ovo društvo ne bi vjerovalo svojim političarima (SDP, HDZ, HNS...) još barem dva desetljeća. Unfortunately, dear Ingrid, people will NEVER, trust you!

Europa naša svagdašnja

Na priloženim zemljovidima možete vidjeti stupanj vojno-političke i ekonomske integracije Starog kontinenta. Hrvatska je, barem pro-forma, od 1/7/2013 dio Europske Unije (namjerno napisano velikim početnim slovima).

Suvišno je naglašavati da je Hrvatska u EU bila i ostala zadnja rupa na svirali, tj. da je naše članstvo do sad bilo članstvo na "bugarski način". I doslovno smo bili članica drugog reda, sve dok je trajala zabrana pristupa austrijskom tržištu rada za hrvatske državljane (30/6/2020). A sličan status ćemo imati još neko vrijeme, barem dok ne pristupimo Schengenskom sporazumu i ne uvedemo euro, što sigurno neće biti jednostavno zbog slovenskih opstrukcija, te dok ne postignemo napredak na svim područjima (ako je tako nešto uopće moguće). Svima nam je jasno da će ta drugorazredna uloga potrajati mnogo duže jer je Hrvatska druga ili treća najsiromašnija država EU-a (update 12/07/2020).

EU

Norveška i Island dio su EEA (Europskog ekonomskog prostora) i velikim dijelom ekonomski integrirani u Europu. Island je odbacio ideju o članstvu u EU i prekinuo pregovore. Bez obzira na to, posve je nevjerojatno da bi islandski referendum o članstvu u EU ikada prošao. Norveška je prošla kroz sličan proces, ali su građani već dva puta odbili članstvo na referendumu 1972. s 53,5% i 1994. s 52,2% glasova.

Švicarska je svoj odnos s Europskom Unijom regulirala nizom bilateralnih sporazuma, točnije njih 7 paketa ili ukupno 120 sporazuma. De-facto je članica EEA, iako ne i formalno. Zbog referenduma iz 2014. i pokušaja ograničavanja slobodnog kretanja ljudi, tj. imigracije iz EU, svi su sporazumi bili dovedeni u pitanje (tzv. "giljotinska" klauzula), a EU je Švicarskoj zaprijetila izbacivanjem iz programa "Horizon 2020" zbog Hrvatske. Švicarska je "Protokol III", koji se odnosi na Hrvatsku, ratificirala tek 1/1/2017. i time donekle izjednačila položaj hrvatskih radnika u odnosu na druge iz EU-a, ali uz kvote i prijelazni period od čak deset godina. To ograničenje za hrvatske radnike potrajat će do početka 2024. uz vjerojatno aktiviranje zaštitne klauzule, tj. dodatne kvote, sve do 1/1/2027.

Nakon gotovo pola stoljeća, 31/1/2020, Ujedinjeno Kraljevstvo, kao prva suverena država u povijesti, napustila je Europsku Uniju te time i službeno odustala od europskog projekta. Prijelazni će period trajati do kraja 2020. Priroda novog odnosa UK-EU još je nedefinirana. Postojalo je više mogućih scenarija; "No Deal", "Hard Brexit", "Soft Brexit", "Chequers Plan", "Backstop Plan", "Norveški model". Danas se govori o dva moguća scenarija. "Deal" and "No Deal".

Sjedište je EU-a u Bruxellesu. Osnovan je 1957. pod drugim imenom, kao Zajednica za ugljen i čelik i najprije je bio blok od 6 zemalja. Do kraja stoljeća Zajednica je promijenila ime i sadržaj i narasla na 15 zemalja te uvela zajedničku valutu. 2004. je prvi puta integrirala postkomunističke zemlje i to njih čak 8 odjednom. S Hrvatskom se, 2013., broj članica povećao na 28, ali se taj broj 2020. po prvi put i formalno smanjio (ponovo na 27), jer je Ujedinjeno Kraljevstvo istupilo iz Unije. Sljedeće nove članice mogle bi biti Crna Gora i Srbija koje su u procesu pristupanja. S obzirom na opću premorenost proširenjem, ali i dugotrajnost procesa - to se najvjerojatnije neće dogoditi prije 2028. godine.

OECD

OECD svoje korijene vuče od 1948. i primjene Marshallovog plana na europske zemlje opustošene 2. svjetskim ratom. Službeno je utemeljen 1960. Zemlje-utemeljiteljice su SAD, Kanada i 18 europskih zemalja. Danas ima 37 zemalja-članica. Već u 60-ima pristupili su mu Japan i Finska. U 70-ima Australija i Novi Zeland. U 90-ima Meksiko, J. Koreja i Višegradska skupina (Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska), 2010. Čile, Izrael, Slovenija i Estonija, 2016. Latvija ,2018. Litva te 2020. Kolumbija. Najbliže članstvu je Kostarika. Interes za članstvom, tj. otvaranjem pregovora iskazuju Hrvatska, Rumunjska, Bugarska, Argentina, Brazil, Peru, Malezija, Cipar i Malta, a OECD se postepeno od transatlantske organizacije transformira u međunarodnu (konzultativnu) ekonomsku organizaciju. Pregovori s Rusijom prekinuti su 2014. zbog aneksije Krima, dok je Turska uložila veto na pokušaj Cipra da započne pregovore o članstvu. Hrvatske su aspiracije prema članstvu u toj organizaciji na samome startu osujetile Mađarska i Slovenija. Sjedište je OECD-a u Parizu.


NATO

Neutralne su zemlje Irska, Švedska, Finska, Švicarska i Austrija, dok se Srbija priklonila Rusiji. Paradoksalno, upravo su Švedska i Finska veliki proizvođači oružja. Makedoniju je u pridruženju NATO savezu zaustavila Grčka zbog spora oko imena države. Promjenom imena u Sjeverna Makedonija to je pitanje riješeno. Kosovo u Srbiji zovu NATO-državom jer je svojevrstan protektorat NATO pakta. Češka, Poljska i Mađarska postale su članice NATO saveza 1999. Većina se zemalja srednje i istočne Europe pridružila NATO-u 2004., Hrvatska i Albanija 2009., Crna Gora 2017., a Sjeverna Makedonija 2020. Sjedište mu je u Bruxellesu. Na zemljovidu označen tamnoplavom bojom. Crvenom i narančastom bojom označeni su teritoriji koje su ratom ili vojnom intervencijom zauzela druge zemlje. Rusija je okupirala Krim te regiju Donjeck-Luhansk u Ukrajini, Pridnjestrovlje u Moldaviji te Abhaziju i Južnu Osetiju u Gruziji. Armenija je zauzela Gorski Karabah kao i djelove Azerbejdžana između bivše Autonomne oblasti Gorski Karabah i armenske granice, a Turska drži pod okupacijom sjeverni Cipar od 1974.

Schengen

Schengenski sporazum o slobodnom kretanju bez graničnih kontrola obuhvaća 26 europskih zemalja (22 države EU + Island, Norvešku, Švicarsku i Lihtenštajn.). Doveden je u pitanje i djelomično suspendiran zbog migrantske krize. Hrvatska bi mogla postati dio Schengenskog prostora najranije 2021. ako zaboravimo na još jednu slovensku blokadu i činjenicu da Rumunjska i Bugarska pokušavaju postati dio Schengena još od 2011., ali bezuspješno. Cipar je zbog podijeljenosti države u još težem položaju. Iz Schengenskog su prostora izuzete Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo, dok je njihova međusobna granica u Sjevernoj Irskoj posve propusna. Usput, ta je granica postala i jedna od najvažnijih tema Brexita (nevezano uz Schengen, več uz činjenicu da jedna od njih više nije dio Europske Unije). Irska je ujedno i jedina od 5 zemalja EU-a izvan Schengenskog sporazuma koja ima opt-out, tj. ne mora pristupiti Schengenu.

Euro - neuro (€)

Zajedničku valutu (euro) koristi 19 zemalja Europske Unije (Austrija, Belgija, Cipar, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Slovačka, Slovenija i Španjolska), britanske vojne baze na Cipru - Akrotiri i Dhekelia, neki francuski prekomorski teritoriji, Andora, Monako, San Marino, Vatikan te na svoju ruku, kao jedino sredstvo plaćanja - Crna Gora i Kosovo. U sustavu ERM II, koji prethodi uvođenju eura, od samog je početka, 1999. godine, Danska, bez stvarne namjere da uvede euro i s privilegijom "opt-outa", tj. izuzeća. Na referendumu 2000. godine Danska je s 53.21% glasova odbila uvođenje eura. Danska ima mogućnost zadržavanja svoje nacionalne valute, kao i de facto - Švedska, koja je također, na referendumu 2003. s 57.09% glasova, odbila uvođenje zajedničke valute. U srpnju 2020. u ERM II primljene su Bugarska i Hrvatska s namjerom da uvedu euro, najranije 1/1/2023. Očekuje se da bi u ERM II mogla pristupiti Rumunjska koja je već aplicirala, ali ne ispunjava uvjete.

Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska 01/01/1999
Grčka 01/01/2001
Slovenija 01/01/2007
Cipar, Malta 01/01/2008
Slovačka 01/01/2009
Estonija 01/01/2011
Latvija 01/01/2014
Litva 01/01/2015

Ratifikacija hrvatskog Pristupnog ugovora

Ovako je izgledao tijek procesa ratifikacije hrvatskog Pristupnog ugovora u zemljama EU. Hrvatska je postala 28. članica Europske Unije 1/7/2013.

 1) Slovačka 19/03/2012
 2) Mađarska 22/03/2012
 3) Malta 02/04/2012
 4) Hrvatska 04/04/2012
 5) Italija 10/04/2012
 6) Bugarska 19/04/2012
 7) Latvija 06/06/2012

 8) Cipar 11/06/2012
 9) Litva 20/06/2012
10) Češka 04/07/2012
11) Rumunjska 02/08/2012
12) Austrija 08/08/2012
13) Irska 08/10/2012
14) Estonija 24/10/2012

15) Portugal 19/12/2012
16) Grčka 27/12/2012
17) Švedska 08/01/2013
     Španjolska 08/01/2013
19) Luksemburg 17/01/2013
20) Poljska 12/02/2013
21) Francuska 20/03/2013

22) Finska 06/05/2013
23) Velika Britanija 20/05/2013
24) Danska 29/5/2013
25) Nizozemska 31/5/2013
26) Belgija 14/06/2013
27) Slovenija 18/06/2013
28) Njemačka 21/06/2013